Znanost, aritmetika i metafizika

Pretpostavite da pokušavate podučiti osnovnu aritmetiku nekoga tko si je zamislio da je cijela stvar "neznanstvena" jer je ne-empirijska. Nazovimo ga Peter. Peter očito nije prepametan, ali misli da je, jer ima pristup internetu i čita puno članaka na wikipediji o znanosti. Naziva se "obožavateljem znanosti". Strpljivo ga pokušavate uvjeriti kako je dva i dva četiri. Razgovor ide ovako nekako;

Vi: OK, Peter, probajmo još jednom. Pretpostavimo da si u vrtu i vidiš dva crva koji puzu okolo. Zatim još dva crva dopužu. Koliko imaš crva?

Peter: "Puzanje"[eng. crawling] znači kretati se okolo na rukama i koljenima. Crvi nemaju ruke i koljena tako da ne pužu. Oni imaju dlakave izbočine preko kojih kontaktiraju s tlom, a njihova tijela se miču pomoću dva skupa mišića, vanjski sloj kružnih mišića i unutarnji sloj poznat kao uzdužni mišići. Alternacija između tih mišića uzrokuje širenje i kontrakciju tijela crva.

Vi: Jako impresivno, ali ti znaš na što sam mislio, specifičnosti načina kretanja su potpuno nebitne. Poanta je da imaš četiri crva.

Peter: Znanost je nebitna ha? Voziš li ti auto? Koristiš li mobitel? Ideš kod doktora? Sve je to moguće zbog znanosti.

Vi: Da, dobro, ali kakve sve to ima veze sa onime o čemu pričamo? Ono što sam mislio jest da način kretanja crva nije bitno za to koliko imaš crva u primjeru. Imao bi četiri crva. To je točno neovisno o tome što nam znanost kaže o crvima.

Peter: Očito ne znaš ništa o znanosti. Ako podijeliš planarnog crva plošnjaka, on će izrasti u dva nova pojedinačna plošnjaka. Ako govorimo o takvom crvu onda ako imaš dva crva i dodaš još dva, možda na kraju imaš pet crva, ili čak i više. Toliko o tim a priori "aritmetičkim" stvarima.

Vi: To je apsurdan argument! Ako imaš samo dva crva i dodaš još dva crva to ti daje četiri crva, i točka. Činjenica da se jedan od tih crva može kasnije podijeliti u dva ne mijenja prvu činjenicu!

Peter: Negiraš empirijske dokaze o tome kako se plošnjaci dijele?

Vi: Naravno da ne. Samo kažem da empirijski dokazi jednostavno ne pokazuju ono što ti misliš da pokazuju.

Peter: Radi se o utvrđenoj znanosti. Koja je tvoja motivacija za odbacivanje onoga što znamo o planarnim plošnjacima, osim očajnog pokušaja da izbjegneš falsificiranje svoje dragocjene "aritmetike"?

Vi: Peter mislim da ti treba slušni aparat. Upravo sam rekao da ne odbacujem to, nego kažem da nema veze s time da dva i dva daju četiri. Nebitno je brojimo li plošnjake ili kikiriki.

Peter: Znači aritmetiku ne možeš pobiti. Za razliku od znanstvenih tvrdnji za koje je moguće dati racionalne argumente.

Vi: To je lažni izbor. Stvar i je u tome da argumentacija kakva karakterizira empirijsku znanost nije jedina vrsta racionalnog argumenta. Primjerice, ako mogu pokazati preko reductio ad absurdum da je tvoje negiranje neke aritmetičke tvrdnje pogrešno, onda sam dao racionalno opravdanje za tu tvrdnju.

Peter: Ne, jer nisi pružio nikakav empirijski dokaz.

Vi: Ali ti očito pretpostavljaš svoj zaključak! Razgovaramo upravo o tome je li za racionalni argument potreban empirijski dokaz.

Peter: Sad tako veliš, ali ranije si dao primjer četiri crva kao argument za tvrdnju da su dva i dva četiri. Pozivaš se na empirijski dokaz kada ti paše, a potom se povučeš prema tome da je nemoguće pobiti kada dokazi nedu u tvoju korist.

Vi: Potpuno si pogrešno shvatio prirodu aritmetičkih tvrdnju. Ne radi se o empirijskim tvrdnjama kakve su tvrdnje o fiziologiji plošnjaka. No to ne znači da nemaju nikakvu važnost za empirijski svijet. S obzirom da je nužna istina da su dva i dva četiri, naravno da će vrijedi kada vidiš dva crva sklupčana uz dva druga crva, da će tada biti četiri crva. Ali taj dokaz nije "empirijski" kao što su laboratorijski rezultati empirijski dokaz. Radi se o ilustraciji nečega što vrijedi neovisno o specifičnih empirijskim činjenicama.

Peter: Vidiš, svaki put kada skrenem pozornost na znanstvene dokaze koji opovrgavaju tvoju smiješnu "aritmetiku" ti tvrdiš da "je jednostavno ne shvaćam". E pa, shvaćam je dovoljno dobra. Radi se o pokušaju shvaćanja plošnjaka i drugih stvari o kojima govori znanosti, ali pozivanjem na intuiciju ili igre riječi o "nužnoj istini" ili jednostavno izmišljanju stvari. Radi se o imaginarnoj znanosti. Potrebna nam je stvarna, empirijska znanost, poput fizike.

Vi: To nema nikakvog smisla. Fizika pretpostavlja aritmetiku! Pa kako ti misliš da fizičari rade svoje izračune?

Peter: Kaj god. Zato jer znanost. Zato jer ja @#$%&*! volim znanost.

***

Zamijenite "aritmetiku" sa "metafizikom" i umjesto Petera dobijete vrstu Novog Ateista koji se svako malo jave da bi trijumfalno pobili, primjerice, argument iz kretanja koristeći nešto što su izvukli iz The Complete Idiot’s Guide to Physics. I poput Petera, ti kritičari, unatoč svom velikom samopouzdanju, zapravo ne znaju ništa o idejama koje napadaju.

Poput aritmetike, ključne metafizičke ideja koje su temelj Aristotelijansko-Tomističkih argumenata za Božju egzistenciju – teorija akta i potencije, princip kauzalnosti, princip finalnosti, itd – sigurno imaju implikacije za ono što promatramo u empirijskom svijetu, ali podjednako sigurno, nećete ih falsificirati nečime što promatrate u empirijskom svijetu. Poput slučaja aritmetike, to ne znači da su manje racionalno obranjivi od empirijske znanosti. Upravo suprotno, poput aritmetike, oni su pretpostavljeni od bilo koje moguće empirijske znanosti.

To nipošto ne podrazumijeva da je empirijska znanost irelevantna za metafiziku i filozofiju prirode; ali potrebno je ispravno shvatiti na koji način je relevantna. Kako ćemo primijeniti generalne metafizičke principe na različite specifične empirijske fenomene je nešto za što je neophodno znanje fizike, kemije, biologije itd. Nećete iz naslonjača odrediti bakterijsku fiziologiju ili kretanje, ali sami metafizički principu nisu stvar koje empirijska znanost rješava upravo zato što se ti principi bave onime što mora biti istinito da bi uopće postojao empirijski svijet, a time i bilo koja empirijska znanost.[...]

Zašto teorija akta i potencije, princip kauzalnosti, princip finalnosti, hijelomorfizam, esencijalizam itd. moraju biti pretpostavljeni u bilo kojoj mogućuj fizikalnoj znanost je nešto o čemu sam već pisao više puta, najopširnije u knjizi Scholastic Metaphysics. Sada samo želim naglasiti da se argumenti za Božju egzistenciju kakvi se daju u okviru klasične filozofiju poput Tominih Pet Puteva, oslanjaju na generalne metafizičke principe poput spomenutih, a ne na neke specifične tvrdnje iz fizike, biologije itd. [...]

Autor je Ed Feser, izvorna verzija Science dorks. (Prenio sam tek dio posta.)

PS

Ukoliko ste ikada popratili komentare na izlaganje nekog klasičnog argumenta o kakvom govori Feser mogli ste naići upravno na ono što opisuje. I kao što ističe Feser u neprenesenom dijelu, često te "ljubitelje znanosti" ne zanima sama znanost, niti je razumiju, nego misle da je (njihova interpretacija znanosti) korisna za pobijanje filozofije i teologije. (A i oni koji stvarno jesu znanstvenici često nisu upoznati s filozofijom.) 

Povezano vidi Je li religija iracionalna? te ovdje (Prigovor "naknadne izvedenosti" doktrine) razmišljanje matematičara i filozofa Prussa o sličnosti nekih matematičkih teorema i teoloških istina.

Post Zašto (ne) raspravljati sa Novim Ateistom.. također opisuje sličnu raspravu.