U malome sveučilišnom francuskom
gradu, mladić je ušao u vlak. Tinta na njegovoj diplomi se još
nije niti osušila.
Dok je vlak pojurio prema Parizu,
zauzeo je mjesto blizu starijeg gospodina za kojeg se činilo kako
drijema. Kada je vlak naglo zateturao, ispala je krunica iz njegovih
ruku na pod. Mladić je podigao krunicu i vratio je gospodinu uz
pitanje, "Gospodine, pretpostavljam da se molite?"
"U pravu ste, molio sam se."
"Iznenađen sam", odgovori
mladić, "da u ovo današnje vrijeme postoji netko tko je još
uvijek toliko zaostao i praznovjeran. Naši profesori na sveučilištu
ne vjeruju u takve stvari." Zatim je nastavio sa
"prosvijetljivanjem" svojeg postarijeg suputnika.
Starac je izrazio svoje iznenađenje i
čuđenje.
"Da," nastavio je mladić,
"danas prosvijetljeni ljudi ne vjeruju u takve gluposti."
"Ma nemojte reći!" odgovori
starac.
"Da, gospodine, i ako želite,
mogu vam poslati neke poučne knjige."
"Pa može," odgovori starac,
pripremajući se da napusti vlak na stanici. "Pošaljite ih na
ovu adresu." Pružio je mladiću posjetnicu na kojoj je pisalo;
Louis Pasteur
Ravnatelj Instituta Znanstvenih
Istraživanja
Pariz
***
(Priča bi vjerojatno bila efektnija da
sam odabrao drugačiji naslov – a i postoje slikovitije verzije
priče. Gornju verziju sam preuzeo s bloga GKC's Favourite odnosno iz posta Louis Pasteur koji donosi još neke informacije.)
Louis Pasteur slavu je stekao značajnim
doprinosima u više područja. Iako detalji ove priče nisu
provjerljivi pa nije sigurno koliko odgovaraju stvarnom događaju,
ipak odgovaraju karakteru.
Nažalost postoje određene
kontradikcije u različitim biografskim podacima pa na temelju meni dostupnih
informacija nisam u stanju definitivno razriješiti neka pitanja oko njegove
religioznosti - tako da se neću niti upuštati u to. (Sigurno je kako se nije slagao sa materijalizmom
kakvog predstavlja mladi student – i njegovi suvremenici, a uz to je poznato i kako je primjerice darovao krunicu prijateljevoj kćeri pa je moguće da se
događaj koji bi inspirirao ovakvu priču stvarno dogodio.)
