subota, 12. svibnja 2012.

O preispitivanju svega

"Postoje dvije vrste ljudi; oni koji su svjesno dogmatični i oni koji su nesvjesno dogmatični. Primjetio sam da su uvijek ovi drugi daleko dogmatičniji."
G.K. Chesteron

Dogma je postala jedna od najopasnijih riječi(uz tradiciju, konzervatizam), pojam koji je najsigurnije izbjegavati ako ne želite izazvati čudne poglede. Omiljene riječi postali su; promjena; otvorenost, raznolikost. Razni kvaziskeptici pozivaju na preispitivanje svega; kulture, države, društva, obitelji, pojedinca. Potrebno je promijeniti sve, moramo odbaciti zastarjele dogme koje guše promjenu, guše napredak. Naravno, pritom nije jasno što mijenjamo i koji nam je cilj, ali potrebno je preispitivati granice, provocirati, nešto promijeniti, i naravno, najstrože je zabranjeno osuđivati nečije ponašanje. Morate stalno nešto ispitivati jer u suprotnome niste racionalno biće nego žrtva predrasuda i praznovjerja.

Liberali nas uvjeravaju kako smo odgovorni za društvo i kako je potrebna promjena. Naravno pritom misle kako smo odgovorni za sve, osim za naše postupke i naše živote. Sukladno tome, nema potrebe da se mi mijenjamo, možda tek vanjski izgled kojom tetovažom, tek toliko da pokažemo koliko smo jedinstveni i posebni. U današnje doba, prosječni mladi čovjek će se pohvaliti tako što će reći da nikoga ne osuđuje, jer za njega je najviši oblik morala - nemoralnost.

Dovoljno je poslušati takve savjete, i preispitati samu zapovijed da moramo preispitati sve, kako bi shvatili apsurdnost takvog razmišljanja. Promjena o kojoj svi govore će vjerojatnije rezultirati potpunom katastrofom, nego, barem minimalnim, poboljšanjem. No, u sukobu sekularnih, progresivnih dogmi sa dogmama Crkve može biti samo jedan pobjednik, a onaj tko se oženi za duh ovog doba, u sljedećem će biti udovac.

Jasno je da postoji razilaženje između načina života kojeg promovira Crkva i onog kojeg promovira sekularni svijet. Možda nam se zato neki stavovi Crkve čine zastarijelima, ali to je još jedan razlog više zašto bi ih se trebali pridržavati. Možda mislite da su stvari već sada dosta loše, ali bez brige, kao i kroz povijest, pronaći će ljudska vrsta način kako da ih pogorša. Primjerice, neki bioetičari upozoravaju odnosno pozivaju na razvoj novog morala jer će postojeći stav o "svetosti života" doživjeti svoj potpuni kolaps za tridesetak godina pod teretom znanstvenog, tehnološkog i demografskog utjecaja. 

Moderni skeptici su nažalost često selektivni u svom skeptištvu; neće imati nikakvih problema sa skepsom prema svim tradicionalnim dogmama, ali neće ni na trenutak stati i preispitati svoje vlastite. Unatoč navodnom odbacivanju svih dogmi od strane modernog čovjeka, ima nešto intelektualno izuzetno zanimljivo u dogmama, koliko god da smo zainteresirani za pojave u društvu, da bi smo ih shvatili potrebno je shvatiti njihov korijen.

Ipak, upravo zbog skeptika, mi kršćani možemo shvatiti veliku filozofsku zdravorazumnost koju naslijeđujemo - što ne bi nikada znali da nam antikršćanski pisci nisu istaknuli. Upravo zbog pravih skeptika sve postaje vjerovanje; Božja egzistencija, postojanje našeg susjeda i stvarnost misli. Ako je razumno negirati kamenje na ulici onda je i vjerska dogma potvrditi njihovo postojanje. Ako je razumno tvrditi da smo svi dio sna, onda je vjerska dogma reći da smo svi budni.

"Plitak je kritičar onaj tko ne vidi trajnu pobunu u srcu Konzervativca."
G.K. Chesterton

Možda moderni trendovi i ne bi imali veliki utjecaj na društvo kada njihovi zagovornici ne bi imali utjecaja na donošenje zakona, odnosno kada vlada ne bi imala toliki utjecaj na život prosječnog građanina. Svakodnevno svjedočimo akcijama progresivaca kojima je cilj uništavanja "zastarijelih dogmi". Izgleda da propuštaju uvidjeti kako samo razumna dogma može opstati dovoljno dugo da bi je mogli nazvati zastarijelom.

Srećom postoje ljudi koji su davno prepoznali da trendovi potpunog mijenjanja ekonomije i društvenih normi nisu najbolji put;
Problem s kojim se ovdje susrećo ni u kojem slučaju nije specifičan za ekonomiju kao disciplinu, nego se pojavljuje u vezi s gotovo svim istinski društvenim fenomenima kao što su jezik i većina našeg kulturnog naslijeđa i stvarno predstavlja središnji teoretski problem u svim društvenim znanostima.

Kao što je rekao Alfred Whitehead u jednom drugom kontekstu: "Duboko je pogrešna tautologija , ponavljana kroz sve pisanke i od eminentnih ljudi prilikom držanja govora da trebamo njegovati naviku razmišljanja o tome što radimo. Upravo je orbnuto točno. Civilizacija napreduje povećanjem broja važnih poslova koje možemo obavljati bez da o njima mislimo." Ta je misao od presudnog značanje za društvene oblasti. Mi konstantno koristimo formule, simbole i pravila čije značenje ne razumijemo i kroz čiju se upotrebu koristimo znanjem koje pojedinačno ne posjedujemo.

Čovječanstvo je razvilo takvu praksu i institucije nadograđujući se na navike i institucije koje su se tijekom povijesti pokazale uspješnima u svom području i koje su zbog toga postale temeljem civilizacije koju smo sagradili.
F.A. Hayek

U nastavku jedna pjesma filozofa Sesardića o životu skeptika;

The Life of a skeptic

A baby philosopher?
I know it sounds quite odd,
but this is what I was,
I can swear by god.

When my parents, bless them,
gave me a milk bottle,
I reacted just like
a little Aristotle.

I refused the milk, of course,
for how could I really know
that it wouldn’t make me sick,
rather than gung-ho?

In fact I was so much
overwhelmed by doubt,
that at once I spitted
the yucky white stuff out.

Without justified belief
I wouldn’t change my mood.
They saved my life by giving me
intravenous food.

Alas, afterwards in school
there was little change,
I just had to take on trust
the claims of wider range.

Teachers mumbled something
about mass and speed and forces,
while I couldn’t accept as real
even tables, chairs or horses.

“Two plus two is four,” they yelled,    
“The math is doubt-free!”
Yet a cogent proof was missing,
so I begged to disagree.
Between belief and evidence
there’s always a huge gap,
hence I never rush, like other fools,
to accept a lot of crap.

I cleaned my mind of error,
reduced it to a blank slate.
How did it feel, you ask.
Well, absolutely great!

I knew that those like me,
with a critical bent of mind,
would not be very welcome
in this country of the blind.

So I left the school disgusted
and survived collecting trash,
while morons faking knowledge
were earning a lot of cash.

One day I met a pretty girl,
sweet, with many charms,
who wanted to throw herself
right into my open arms.

The inner voice cautioned me:
“This babe, your would-be bride,
for all you know she might well be
a wicked witch inside!”

What could I do but let her go,
the risk was too high to bear.
So I've lived alone and spent my time
by playing solitaire.

Now being old and tired of life
I expect that soon I’ll die,
but as a skeptic I can’t decide
if I should laugh or cry.


PS

Tekst je inspiriran mislima G.K.Chestertona i Theodorea Dalrymplea, a pojam dogme(u postu) nije korišten prema nekoj definiciji, više se radi o (značenju)riječi koju možete čuti iz usta "progresivaca" kada žele diskvalificirati neku ideju.   

Razum je sam po sebi stvar vjere. Čin je vjere pomisliti kako naše misli uopće imaju ikakve veze sa stvarnošću. Ako ste skeptik, prije ili poslije se morate upitati, "Zašto bi IŠTA bilo točno; čak i promatranje i zaključivanje? Zašto dobra logika ne bi bila dovela do zablude kao i loša? Oboje su kretanje u mozgu zbunjenog majmuna?" Mladi skeptik kaže "Imam pravo misliti za sebe", ali stari skeptik kaže "Nemam pravo misliti za sebe. Nemam uopće pravo misliti.".
G.K.Chesteron
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana