subota, 21. travnja 2012.

Ludwig von Mises o obitelji

G.K. Chesteron nazvao je obitelj anarhičkom institucijom. Pritom je mislio kako nije potrebno djelovanje države da bi nastala ta institucija. Njeno postojanje izvire iz fiksne stvarnosti ljudske prirode, a profinjeni oblika je razvijen kroz spolne norme i napredak civilizacije.

Taj zaključak je u skladu sa briljantnom raspravom o temi obitelji u Ludwig von Misesovom remekdjelu Socialism(objavljeno 1922.) Zašto je Mises raspravljao o obitelji i braku u knjizi kojom pobija socijalizam? Shvaćao je, za razliku od mnogih današnjih ekonomista, kako protivnici slobodnog društva imaju sveobuhvatan plan koji obično kreće sa napadima na tu najvažniju građansku instituciju.

"Prijedlozi za transformacijom odnosa između spolova već dugo vremena idu ruku pod ruku sa planovima za podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju, " primjećuje Mises. "Brak mora nestati zajedno sa privatnim vlasništvom... Socijalizam obećava ne samo pomoć svima – bogatstvo za sve – nego i univerzalnu sreću u ljubavi."

Mises napominje kako je A. Bebelovo djelo "Women Under Socialism", hvalospjev slobodnoj ljubavi(objavljeno 1892. godine), bio najčitaniji ljevičarski traktat svog vremena. Ta povezanost socijalizma i promiskuiteta imala je svoju taktičku namjenu. Ako prihvatite sustav u kojem magično dolazi do prosperiteta, onda se možete usmjeriti na nadanje u oslobođenje od seksualne odgovornosti i zrelosti.

Socijalisti su predstavili svijet u kojem nema društvenih prepreka neograničenom osobnom užitku, a obitelj i monogamija su prve stvari kojih se moramo riješiti. Može li takvo društvo uspjeti? Nema šanse, zaključio je Mises: socijalistički planovi slobodne ljubavi su nemogući baš kao i socijalistički ekonomski planovi. Oboje su u suprotnosti sa ograničenjima koja su inherentna u stvarnome svijetu.

Obitelj je rezultat, poput strukture tržišne ekonomije, ne politike nego dobrovoljnog udruživanja, stvorena zbog bioloških i društvenih razloga. Kapitalizam je pojačao brak i obitelj jer inzistira na suglasnosti u svim društvenim odnosima.

Obitelj i kapitalizam tako dijele zajednički institucionalni i etički temelj. Pokušavajući ih uništiti, socijalisti su namjeravali zamijeniti društvu utemeljeno na ugovoru sa društvom utemeljenom na nasilju. Rezultat bi bio potpun društveni kolaps.

Kada su demokratski socijalisti Sidney i Beatrice Webb putovali Sovjetskim Savezom, desetljeće nakon Misesove knjige, izvjestili su o drugačijoj stvarnosti. Pronašli su žene, oslobođene okova obitelji i braka, koje žive sretne i ispunjene živote. Radilo se o fantaziji – zapravo običnoj laži – baš poput njihove tvrdnje kako Sovjetsko društvo postaje najprosperitetnije u povijesti.

Danas niti jedan normalan intelektualac ne prihvaća sveobuhvatan socijalan ekonomski model, ali razvodnjena verzija socijalističke agenda za obitelj je pokretačka sile američke društvene politike. Ta agenda ide ruku pod ruku sa raznim preprekama koji se postavljaju tržišnoj ekonomiji u drugim područjima.

Nije slučajno da porast slobodne ljubavi u Sjedinjenim Državama prati uspon potpuno razvijene socijalne države. Cilj oslobođenja od rada(i štednje i ulaganja) i oslobođenja od naše spolne prirode proizlaze iz sličnog ideološkog impulsa: prevladati fiksne stvarnosti u prirodi. Zbog toga trpi obitelj, baš kao što je Mises predvidio.

Zagovornici obitelji i zagovornici kapitalizma trebali bi biti ujedinjeni u zajedničkom političkom cilju umanjivanje intervencionističke države, ali obično nisu. Zagovornici obitelji, čak i oni konzervativni, često promatraju financijski kapitalizam kao otuđujuću silu, i zagovaraju nesmotrene odredbe poput carina, monopole sindikata, minimalne plaće za oženjene ljude.

U isto vrijeme, slobodni poduzetnici pokazuju malo interesa za zabrinutosti zagovornika obitelji. Čini se da nisu zainteresirani za radikalne napade i na slobodu i na obitelj koje predstavljaju vladine odredbe po pitanjima dječjeg rada, javnog školstva, socijalnog osiguranja, visokih poreza i podruštvovljene medicine. Prema Misesu, takvo razilaženje je nepotrebno.

"Nije slučajnost da je prijedlog da postupamo sa muškarcima i ženama kao radikalno jednakima, da spolne odnose regulira Država, da dojenčad po rođenju stavljamo u javne domove, da osiguramo da se djeca i roditelji međusobno niti ne poznaju, ima svoje podrijetlo kod Platona, " koji nije nimalo mario za slobodu.

Nije niti slučajno da iste prijedloge danas daju ljudi koji nimalo ne mare niti za obitelj niti za ekonomske zakone.

Preuzeto sa lewrockwell.com


PS

Mogao bih napisat više ograda i napomena na tekst, ali zbog lijenosti ću samo napisati da mi je bio cilj prilikom izbora članka pokazati povezanost obitelji i ekonomije. Državno promoviranje i poticanje "alternativnih obitelji" ima veliki utjecaj na društvo(da ne spominjem djecu). Vjerojatno treba dodatno napomenuti da ovo što imamo u Hrvatskoj nije kapitalizam(kao ni u EU, ni SAD-u).  
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana