Tetoviranje Hrvata Katolika u Bosni i Hercegovini se najviše prakticiralo kada je Bosna i Hercegovina pala pod osmanlijsku vlast. Kako su Turci otimali kršćansku djecu i slali ih u Tursku da budu janjičari i sluge (kao što su oteli i djecu bosanske kraljice Katarine koja je BiH u nasljeđe ostavila Svetoj Stolici u Rimu, sve dok joj se djeca ne vrate katoličkoj grudi i vjeri), katolici su tako željeli zaštitili svoju djecu i zauvijek ih obilježiti, kako bi znali kome pripadaju. Kasnije su Turci običavali iskoristiti pravo prve bračne noći, tj. spavali bi s tek vjenčanom djevojkom prije nego to učini njezin muž. Po predaji, katolici su tako tetovirali svoje djevojke, kako bi bile odbojne muslimanima i kako bi u slučaju da ih odvedu, uvijek znale što su nekad bile. Tetovirana su muška i ženska djeca od 3. do 18. godine i to na blagdan Svetog Josipa, Blagovijest, Veliki Petak i u Korizmeno vrijeme pomoću prirodnih materijala kao što su med, ugljen, pljuvačka i majčino mlijeko. Teme su bile: razbojnički križ, Jeličin križ itd. Tetoviranje je bilo redovito do 1938. godine, a od onda je u padu.Ovaj kratki pregled preuzet je sa wikipedije. Postoji više izvora gdje možete saznati više, ali vrijedi posebno istaknuti blog posvećen ovom običaju: Tetovirani čovjek na svome blogu Tradicionalno tetoviranje u Hrvata već dulje vrijeme čuva od zaborava taj već pomalo zaboravljeni običaj, na blogu možete pronaći mnoštvo zanimljivog materijala i fotografija sa tetovažama.
Osim bloga možete pogledati i kratki dokumentarni film redatelja Stjepana Stijepića pod nazivom Bocanje Križeva. Film možete pronaći na youtubu u 3 dijela (1dio, 2dio, 3dio);
