nedjelja, 18. rujna 2011.

Referendum o pridruživanju EU

Unatoč velikom postotku Hrvata koji se protive ulasku u EU rijetko ćemo u medijima čuti predstavnike takvog razmišljanja. U saboru zapravo i ne postoje zastupnici koji će govoriti protiv EU, ili barem netko tko će dati kvalitetne argumente o tome. Poznata je udruga "Volim Hrvatsku" koja je svojim "NE u EU!" akcijama uspjela privući određenu pozornost, ali njihovi argumenti se većinom temelje na nacionalnim osjećajima i vrlo često nekim neprovjerenim informacijama. Ne želim reći da to trebamo zanemariti, gubitak krvavo izborene slobode nakon samo 20 godina bila bi strašna stvar, ali naglašavanjem toga zapravo se umanjuje problem EU koji je punu veći. Naravno, iz katoličke perspektive zanimljiv je i otpor prema uvrštavanju kršćanskih temelja u ustav EU, izgleda da dolazi do novih odnosa između Cara i Boga. Bit će to posebno zanimljvo jer mnogi opisuju EU kao carstvo bez cara, što ćemo mi raditi odnosno kako ćemo živjeti na samoj periferiji(HR) tog carstva još ćemo vidjeti, izgleda da su naše političke elite odavno zakaparile par fotelja(i pripadne €) u Briselu. O poziciji katolika u takvoj tvorevini bi se isto moglo svašta pisati, često možemo čitati o raznim problemima i trendovima u EU, ali o tome možda drugom prilikom.

Nigel Farage, vođa britanskog UKIPa je nedavno gostovao u Hrvatskoj gdje je nastupao u jednoj EU debati, video možete pogledati na youtubu(1dio, 2dio, 3dio). Na yt možete naći snimke u kojima Farage dosta oštro nastupa prema EU. Jedan takav primjer je sljedeća snimka;


Postoje blogovi na hrvatskome koji daju "austrijski" pogled na događanja u Hrvatskoj i EU, nude neke 'ozbiljnije', ekonomske argumente o (ne)održivosti EU;
Nisam potpuni "austrijanac"(ili jesam), ali postoji puno toga što možemo i moramo čuti(naučiti) od njih, posebice u našoj postboljševičkoj Hrvatskoj. Ponekad je nazivaju kapitalističkom(kao i EU), ali daleko je naša ekonomija od bilo kakvog slobodnog kapitalizma, kao što i spašavanje velikih kompanija u SAD-u nema nikakve veze sa kapitalizmom. Da imamo slobodan kapitalizam Grčka ne bi nikada ni došla u ovu situaciju, zar bi itko normalan posuđivao novce nekome za koga je siguran da mu nikada neće moći vratiti. Kada upravljaš sa novcima poreznih obaveznika ne brine te previše što se događa sa njime, tzv. neoliberalizam (uništavač čovječanstva) kojeg stalno spominju u medijima je bliži socijalizmu nego kapitalizmu. Stručnjaci iz raznih područja su pokazali postojanje naših mana, našu nemogućnost da upravljamo sobom, a kamo li cijelim sustavom. Ljudi nezadovoljni situacijom i političarima često traže još poreza(naravno za one druge, primjerice bogate) ne shvaćajući da tako daju još veću moć tim istim političarima i pogoršavaju situaciju. Katolička Crkva nas također uči o svim našim manama i potrebi da stalno preispitujemo svoju savjest i smjer kojim se krećemo u životu. Thomas Woods u svojoj je knjizi "Crkva i tržište: Katolička obrana slobodne ekonomije"  pisao o odnosu Crkve prema ekonomiji.

Osim socijalizma i kapitalizma, postoji i treći put, tzv. distributizam o kojemu možete više pročitati na wikipediji.  Nema puno zagovornika, nisam ga nikada proučavao, ali zanimljivo je da su njegovi idejni tvorci katolici, posebno enciklika Pape Leona XIII, De Rerum Novarum. Taj pokret je zapravo odgovar na očaj kapitalizma onog vremena u Engleskoj, a poslije su ga razvili G.K.Chesterton i Hillaire Belloc. Iako su neke ideje izuzetno privlačne, čini mi se da ekonomska znanost ima ozbiljne prigovore na taj treći put u ekonomiji, u svakom slučaju zanimljivo ga je spomenuti.

Zanimljivo predavanje Thomasa Woodsa o Crkvi i ekonomiji možete pogledati(poslušati) u nastavku, naslov predavanja je "Problem sa Crkvenim socijalnim naukom" (The Trouble with Catholic Social Teaching) ;



PS

U postu se nalaze linkovi na razne izvore, njihovo postavljanje naravno ne znači da se slažem sa svime što ti izvori govore, samo ih smatram zanimljivim.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana