subota, 10. veljače 2018.

Čitanje nije pasivna aktivnost – M.Adler

Strogo govoreći, ne postoji apsolutno pasivno čitanje. Mnogo ljudi misli, uspoređujući s pisanjem i govorenjem - očito aktivnim procesima, da su čitanje i slušanje potpuno pasivni. Pisac ili govornik moraju uložiti trud, ali čitatelje ili slušatelj ne moraju ništa učiniti. Čitanje i slušanje se smatra primanjem komunikacije od nekoga tko je aktivno daje ili šalje. Radi se o pogrešnoj pretpostavci da je primanje komunikacije poput primanje udarca, ili dobivanja nasljedstva, ili zaprimanja neke sudske odluke. Upravno suprotno vrijedi, čitatelj ili slušatelj nalikuje hvataču [lopte] u bejzbolu.

U jednom aspektu usporedba propada. Lopta je jednostavna stvar. Ili ste je potpuno ulovili ili niste. Međutim, neki tekst je kompleksan objekt. Možete ga primiti u različitim razinama kompletnosti, od toga da primite tek mali dio onoga što je autor namjeravao pa sve do primanja u cijelosti. Količina koju čitatelje "hvata" obično ovisi o trudu koji uloži u proces, kao i o vještini s kojom provedi potrebne mentalne aktivnosti.
Mortimer Adler, How to read a book


PS

U postu O čitanju knjiga i načitanosti  sam već objavio nešto iz Adlerove knjige How to read a book u kojoj se bavi kompleksnim umijećem čitanja knjige te analizira osnovna pravila čitanja različitih tekstova. (Adler daje savjete koji su korisni za čitatelje svih razina.)

Različiti tekstovi zahtijevaju različiti pristup, čitanje telefonskog imenika nije ista stvar kao čitanje Pascala. Postoje knjige kojima je potrebno posvetiti puno pažnje, a neke druge je dovoljno prolistati – ponekad je i to previše. (Post Čitanjem Velikih Knjiga protiv vremenskog provincijalizma bavi se značajem najvećih djela Zapadne civilizacije.)

No, kao što opširno objašnjava Adler, potrebno je dobro čitati. Postoje oni koji su pročitali mnogo knjiga, ali pogrešno. Radi se o posebnoj vrsti ignorancije, pogrešnom čitanju knjiga zbog kojeg takvi čitači postaju, prema A. Popeu, "načitani tupani".

Oduvijek su postojali obrazovani ignoramusi koji su čitali naširoko, ali ne i dobro. Grci su imali naziv za takvu mješavinu učenosti i bezumlja kojeg možemo primijeniti na loše načitane knjiške tipove svih doba. Svi su oni sophomores (od sophos -mudro, i mōro -glupo).

Danas su česti pozivi na izbacivanje čitanja, a nije potrebno izbaciti čitanje nego je potrebno podučiti pravilno čitati.

Upakirani medijski sadržaj - M. Adler

Gledatelju televizije, slušatelju radija, čitatelju novina predstavljen je čitav kompleks elemenata – sve od genijalne retorike do pažljivo odabranih podataka i statistika – kako bi mu olakšali da "sam odluči" uz minimalnu teškoću ili trud. Ali stvar je često tako upakirana da gledatelj, slušatelj ili čitatelj zapravo uopće ne odlučuje sam. Umjesto odlučivanja, on umeće zapakirano mišljenje u svoj um, nešto poput stavljanja kazete u kazetofon. Zatim pritisne gumb i "pokrene" mišljenje kada god se čini prikladno to učiniti. Odgovarajuće reagira bez da je morao misliti.

Mortimer Adler, How to read a book

četvrtak, 8. veljače 2018.

Kad Razum ode na godišnji

Postoje dva razloga za odabir ovog naslova.

I

Toma Blizanac na svome blogu pisao je o povjesničaru koji se upustio u propagiranje nekih prilično čudnih stvari. Prvotno sam mislio objaviti nešto opširnije ali umjesto toga samo podsjetnik na dva starija posta; Mit o Zemlji kao ravnoj ploči i Pri tumačenju Pisma i znanosti, dobro je znati o čemu pričate...

Razlog zašto mi se ne čini svrsishodnim objaviti nešto opširnije leži u tome što oni koji prihvaćaju takve teorije moraju prihvatiti veliki broj posebno nategnutih zavjera u koje bi bilo uključeno nebrojeno mnoštvo. To ne znači da ponekad, ili često, različiti ljudi ne kuju različite zavjere, ali teško je vidjeti kako bi takva raširena zavjera uopće djelovala.

Ne radi se o znanosti, ne u smislu da u konačnici dolaze do pogrešnih zaključaka, nego da niti ne koriste znanstvene alate – što je problem jer se bave nečime što jest domena znanosti. (Ima i onih koji ih vole ismijavati a čije znanje nije poznavanje objašnjenja nego tek ponavljanje onoga što su čuli i što znaju da moraju ponavljati. Istina, svatko od nas ovisi o znanju drugih, ali ismijavati druge jer nemaju znanje koji niti mi sami ne posjedujemo ne čini se baš najboljim potezom.)

Uglavnom, svatko tko je blizu pučine, i ima vremena malo promotriti nebeska kretanja može doći do puno točnijih zaključaka o obliku. Zaključaka koji su u Zapadnoj civilizaciji općeprihvaćeni i poznati već tisućljećima. Kada uzmemo u obzir sve razvijene matematičke alate, obavljena promatranja, noviju tehnologiju koja nam u tome pomaže i razvijene teorije o svemiru koji nas okružuje postaje vidljivo da branjenje takvih opskurnih teorija stvarno zaslužuje objašnjenje druge vrste. Radi se o teorijama kakvim se bavi šačica nebitnih zanesenjaka jer da nije tako ne bi niti bili zanimljivi ikome.

Predložio bih i poigravanje s udaljenostima mjesta na Zemlji, ali mape znaju zbunjivati; humoristično objašnjenje jedne projekcije iz serije Zapadno krilo je zanimljivo pogledati;


II
Kad smo već kod (inteligentnih) ljudi i čudnih stavova; Filozof Neven Sesardić objavio je knjigu: When Reason Goes on Holiday: Philosophers inPolitics (~"Kada razum ode na godišnji: Filozofi u politici"). 
Filozof Daniel Bonevac o knjizi;

"Uzbudljiva, temeljito istražena i dokumentirana, sjajno predstavljena, odnosno depresivna i razjarjujuća, Sesardićeva knjiga nudi zapanjujući spektakl nekih od najvećih umova prošlog stoljeća – uključujući Carnapa, Einsteina, Gödela, i Wittgensteina – koji su zauzimali gnjusne političke stavove, podržavajući Lenjina, Staljina i Maoa, i to iz simplističkih i očigledno neispravnih razloga. Ipak, još više šokira ponašanje poznatih novina, enciklopedija i samog Američkog filozofskog udruženja koje je žrtvovalo akademski integritet na oltaru političkog aktivizma. Veliki filozofi se opetovano otkrivaju kao užasni mislioci u pitanjima morala i politike, prepuštajući se kompleksnim kontroverzama bez shvaćanja elementarnih distinkcija ili razlikovanja stupnjeva dobra ili zla "
Prenosim s popratnog Amazanova opisa;

"Filozofi obično naglašavaju važnost logike, jasnoće i rasuđivanja. Prema tome, očekivali bi da će u političkim pitanjima uvesti dozu racionalnosti pri raspravljanju, zar ne?

Naravno da ne. Knjiga daje mnoštvo primjera neočekivane razine političke iracionalnosti prisutne među vodećim suvremenim filozofima. Knjiga nudi detaljnu analizu ekstremih ljevičarskih stavova poznatih filozofa te njihovu apologiju - ponekad čak i aktivno sudjelovanje - totalitarnih politika. Većina tih primjera je ili gotovo nepoznata (čak i u zajednici filozofa) ili joj se obraća malo pozornosti.

Autor pokušava objasniti kako je moguće da je toliko velikana filozofije dvadesetog stoljeća, koji su u svome profesionalnom radu iskazivali preciznost i prosuđivanje, svejedno podržavalo neke od najubojitijih političkih režima i ideologija. Ogromna ljevičarska pristranost u suvremenoj filozofiji jedan je od faktora, ali daleko je to od konačnog objašnjenja.

Zanimljivo, nesumnjivo visoka inteligencija takvih filozofa nije ih zaštitila od ponora političke ludosti. Upravo suprotno, njihova briljantnost i poštovanje koje su uživali rezultirala je većim samopouzdanjem i manjim oprezom što je u konačnici dovelo do napuštanja rasuđivanja i zasljepljenosti na monstruoznosti sustava koje su branili."
Inteligentni ljudi sposobni za rigorozno razmišljanje koji zastupaju ne baš rigorozno razrađene stavove, to nije nešto što nas posebno iznenađuje; Ali ovdje se ne radi samo o tome. Radi se o jednoj drugoj razini (moralnog) ludila koja je prisutna kod nemalog broja istaknutih intelektualaca. (Često se to ludilo proširuje i na navodno strukovna udruženja.) 
Naslov može djelovati pesimistično, ali možete ga protumačiti i s nešto više optimizma. Ako je Razum otišao na godišnji, možemo se nadati da će se s njega i vratiti.

PS

Sesardić je nedavno objavio i esej Study Philosophy to Improve Thinking—A Case of FalseAdvertising? u kojem se bavi tvrdnjom da filozofija unapređuje razmišljanja odnosno analizira argumente koji su prema njemu, prilično ironično, filozofski neutemeljeni.

Također nedavno, objavio je u domaćim novinama o obrazovnoj reformi, popis članaka s njegove stranice.


utorak, 6. veljače 2018.

Ako već nije evolucija, Revolucija će

Pokušavajući srušiti svaki napredak (i uvesti katoličku džamahiriju), jedan od katolibana na predavanju o Istanbulskoj konvenciji – koja je osmišljena da spriječi porobljavanje žena - lamentirao je o razlici između muškaraca i žena. Širio je niz protuznanstvenih teza poput one da postoje razlike između muškaraca i žena. Katoliban je pročitao u svojoj knjizi bajki da je neki starac na oblaku stvorio muškarca i ženu i da se oni razlikuju. Srećom, živimo u napredna vremena i svatko tko je čuo za evoluciju zna da te bajke nisu točne. Evolucija naših predaka koja je trajala stotine milijuna godina rezultirala je time da je svaki čovjek isti, ne postoje muškarci i žene, postoji samo čovjek. Istina, naše društvo, i svako drugo poznato u povijesti, razlikuje muškarce i žene, ali radi se samo o društvenom konstruktu bez ikakvog temelja u znanosti i stvarnosti, čistoj slučajnosti odnosno malicioznosti moćnih.

Dok sav svijet slavi i uvodi Različitost, mi govorimo o razlikama muškaraca i žena. Nedopustivo!

Iz evolucijske znanosti znamo da su tzv. "mužjaci" i "ženke" zapravo ista stvar. Obje jedinke su selektirane na temelju istih karakteristika, njihovo razmnožavanje omogućuju isti atributi, a preživljavanje im ovisi o istom ponašanju. Smiješne su tvrdnje, i to u 21. stoljeću, da se ženski i muški mozak razlikuju, da drugačije percipiraju stvari, da postoje hormonske i fiziološke razlike, drugačije psihološke karakteristike i crte osobnosti i slične izmišljotine neprijatelja Napretka. Danas jednostavno znamo bolje. Točnije znamo mi koji razumijemo znanost. Milijuni godina evolucije vrsta koje su nam preci, odnosno evolucije naše vrste izjednačili su svaku jedinku.

Oni koji ne razumiju znanost, i drže se svojih pričica koje su zapisali nepismeni pastiri, tvrde stvari kojima nema mjesta u modernom društvu. Potrebno ih je odmah osuditi jer će inače steći popularnost i unazaditi naše društvo. Pogledajte samo što se događa s onim fašističkim profesorom iz kanade jer mu je dopušteno javno djelovati. (Zašto svi kanađani ne mogu biti kao Trudeau?) Srećom, njegove teorije da su ljudi zapravo jastozi uništila je feministica – možete li vjerovati da još živimo u vremenu u kojem je feminizam uopće potreban? u razgovoru kojeg su već milijuni pogledali Jordan Peterson debate on the gender pay gap, campus protests and postmodernism (Iskreno, ne znam kako se suzdržala da ga ne udari na licu mjesta. Pogledajte samo njegova izlaganja o razlici muškarca i žena ili o  muškarcima feministima.)

Vratimo se mi domaćim problemima. Katoliban je tvrdio da postoje razlike između spolova odnosno da promjena spola zapravo nije promjena spola, da je takvo što nemoguća. Neukom, nije mu jasno kako bi netko promijenio spol, niti što to uopće znači da netko osjeća određeni "rod", muški ili ženski, ili neki treći. Negira da je ono što osoba sama o sebi veli istina, nego tvrdi da su i vanjske okolnosti bitne. Prema njemu, nije jasno zašto bi netko samo zato što se osjeća kao muškarac – što god da to je, značilo da ta osoba stvarno i jest muškarac? Prema njemu, to što netko tvrdi da je određene dobi, visine, boje kože itd. ne mijenja činjenicu njegove dobi, visine, boje kože itd. Zvuči nevjerojatno, ali on stvarno tako razmišlja.

Osim toga, tvrdio je da žene menstruiraju – muškarci, prema njemu, to ne rade. Svatko tko je imalo obrazovan zna da muškarci također menstruiraju (vidi npr.Transgender Activist Freebleeds to Show Men Can MenstruateToo: It's 'Harmful to Equate Periods with Womanhood', ili Yes, MenCan Have Periods and We Need to Talk About Them ). Također, prema britanskoj organizaciji liječnika, muškarci također mogu ostati trudni. Neprihvatljivo je reći da su žene te koje menstruiraju, ili da su žene te koje rađaju. (vidi npr. Don't call pregnant women'expectant mothers' as it might offend transgender people).

The Adventures of Toni the Tampon: A Period Coloring Book
Ono što je u normalnom obrazovanom svijetu neprihvatljivo u hrvatistanu je očito uobičajeno i prihvaćeno. Ne samo da nitko ne sankcionira takve izjave nego ljudi misle da je to smiješno. On sam misli da je duhovit, evo što je izjavio;
"..onih par dana prije menstruacije kada su u PMS-u, uhvati ih malo testosterona, e onda su… Da sad ne ulazim u tu temu. ..."

Jel on to misli da je duhovit? Kakav je to humor koji se bavi muško ženskim razlikama? Humor koji se bavi odnosima između muškarcaa i žena? Zar ćemo to dopustiti u 21. stoljeću? Cijeli svijet ide naprijed, a mi nazad. Tužno.

Zbog ljudi poput njega ... Ah, ne mogu ni pisati o tome. U razvijenom svijetu raspravljaju o tome kako omogućiti transosobama sve preglede, a kod nas još neki tvrde da žene menstruiraju. Svi muškarci trebali bi dobiti pozive za testove raka maternice kako se transmuškarci ne bi osjetili izdvojeno. (vidi npr. Let’s include trans guys in the discussion:Cervical Cancer Prevention week)

***

Institucije naše države su zakazale, ali zato je većina vodećih političara odgovarajuće reagirala. Izdvojit ćemo izjave najistaknutijih. Predsjednik vodeće oporbene stranke, inače po struci fizičar – znanstvenik, izjavljuje:
"Izjava je skandalozna, diskriminatorna, on je praktički za žene izjavio da su bića drugog reda. "

Takvi nam političari trebaju. Bravo, Bero! Nema tolerancije za diskriminaciju. Da je samac, sigurno bi bez problema izlazio i sa ženama koje su rođene kao muškarci. Pravi političar novog kova.

Saborska zastupnica Strenja-Linić, inače neurolog - znanstvenica, izjavljuje.
"Ovo je duboko sramotno i pokazuje da kolega Ilčić ima problema sa svojom seksualnošću. On ima problem i s rodnom ravnopravnošću. On nije za to da žena bude ravnopravna. On ženu direktno stavlja u zapećak i ima očit problem ... jednostavno ga treba maknuti iz političkog života jer radi štetu svima nama ..."

Ma to, carice! Nedaj se Ines! To je treći put koji je potreban našoj državi. Ako će se ikada snimati film o njenom životu, Kim Cattrall je jedini kandidat koju može dočarati svu tu energiju i oslobođenost.

Osim spomenutih znanstveno obrazovanih političara, svoju dužnost obavila je i bivša premijerka Kosor, također zgrožena;
"Ovako besramno ponižavajuće govoriti o ženama već dugo nitko nije govorio. Zaista se čovjeku želudac okrene. Sramotno."

Napokon je i ona progledala u kojem je smjeru Napredak. Radi se o političarki koja je desetljećima bila u samom vrhu i tko zna čemu je sve svjedočila. Unatoč čeličnom želucu koji joj je omogućio da sve to podnese, ova izjava je jednostavna bila previše čak i za nju.

Nemojmo zaboraviti i njenu borbu protiv ženomrzačkih zakona koji zabranjuju žene u toplesu. Sjetimo se njenog nedavnog hrabrog istupa i poziva na ravnopravnost:
"... Nitko ne prijavljuje muškarce koji goli do pasa npr. piju po birtijama"

Kada se njen protukandidat slikao u kupaćim gaćama na naslovnici svi su bili oduševljeni, ali čim ona krene otkopčavat gumbe na bluzi svi okreću glavu i bježe.

Dosta diskriminacije. Ne postoje nikakve razlike između muškaraca i žena, zašto onda zakon kažnjava jedne, a druge ne kada su goli do pasa. Čista diskriminacija.

Oporbeni političari i političarke su srećom reagirali, ali oni nisu jedini. Mnoštvo poznatih (i manje poznatih) žena protestirajući protiv takve monstruozne izjave - podsjetimo govorimo o tome da žene menstruiraju, javno je progovorilo o svojim hormonima i ciklusima da mu pokažu da nije u pravu. Ima li boljeg odgovara i uvrede?

Nažalost, nijedan muškarac se nije javio sa svojim iskustvom i nije progovorio o svojem ciklusu. Ipak smo društvo kakvo jesmo i zbog toga taj katoliban može stvoriti dojam da je u pravu. Iako se boje javno govoriti o svojim ciklusima, bili su dovoljno hrabri da se pohvale kako su, za razliku od njega, jako dobri u onaniranju. Još jednom, ima li bolje uvrede?

***

Unatoč tome što se cijela država šokirala njegovim izjavama on se odbija ispričati. Tvrdi da je rekao znanstvenu činjenicu, i da svatko tko živi sa ženom zna da je u pravu.

Možete li vi to vjerovati? Prvo se poziva na znanost, a onda i na svakodnevno iskustvo. Suprotno njegovim tvrdnjama, prava znanost pokazuje da su ljudi su ono što tvrde da jesu, neovisno o dokazima. Trans muškarac je muškarac, a ne samo žena koja se identificira kao muškarac. Neki ljudi se ne osjećaju u skladu sa spolom koji im je nametnut u trenutku rođenja. Medicinski gledano, rodni identitet je taj koji određuje spol. Suprotno je medicinskoj znanosti koristiti kromosome, hormone, unutarnje reproduktivne organe, vanjske genitalije, ili druge sekundarne karakteristike spola kako bi nekoga prozvali muškarcem ili ženom. U medicini se uvijek propisuje lijek na temelju rodnog identiteta, ne na temelju spola pacijenta.

Dakle znanstveno gledajući, priča gluposti. Njegov poziv na svakodnevno iskustvo neću ni komentirati. Tko je on uopće da govori o tome? Još jedan običan bijeli cis hetero muškarac koji sve promatra kroz svoje predrasude, a ne znanost.

No, to nije najgore. U komentarima članka mnoštvo ljudi se slaže s njime i to sve prolazi bez ikakve kazne. Nitko ne cenzurira taj govor mržnje. Možete naići na izjave poput "Što je rekao pogrešno?", "Sve je u skladu sa znanosti", "Zar se muškarci i žene ne razlikuju?" itd.

Hitno nam je potreban Lex Stanković. Zakon koji bi cenzurirao sve koji su desno od popularnog voditelja.

Dok čekamo taj zakon, i revnije provođenje postojećih koji bi sprečavali takve stvari, potrebno je reagirati. Mogle bi sve zastupnice koje su reagirale na izjavu održati jedan "bleed-in" prosvjed u saboru da podignu svijest. (Ako ne znate što je "bleed-in" prosvjed onda stvarno morate pročitati koju knjigu.)

Bitno je zakonom regulirati, i stvoriti siguran javni prostor u kojem će svi znati sljedeće dvije stvari;
A: Rodni identitet je urođen. Rodni identitet je nepromjenjiv. 
B: Rodni identitet je društveni konstrukt. Rodni identitet je fluidan.

Samo neobrazovani ljudi mogu tvrditi suprotno. Ne postoji razlika između muškog i ženskog tijela, muškog i ženskog mozga. Ne postoji razlog zašto netko tko je rođen s muškim mozgom u ženskom tijelu ne bi postao muškarac. Znanost pokazuje da je rodni identitet urođen i nepromjenjiv, ljudi su slobodni biti što god odluče biti i kako god se osjećaju.

Vjerojatno se još dugo nećemo riješiti monstruoznih izjava o tome da se muškarci i žene razlikuju (po pitanju menstruacije), to je nešto na čemu moramo raditi (uvesti odgoj u škole, uvesti zakon o sprečavanju govora mržnje, pisati pravobraniteljici i ostalim ženskim udrugama koje bi regulirale javni prostor itd.), ali ohrabruje reakcije velikog broja političara koji su tako iskreno i spontano reagirali.

Nemojte se preplašiti kompleksne terminologije, možda vas ona zbunjuje jer ste indoktrinirani patrijarhatom. Nije bitno što znate o rodnom identitetu, izabiranju roda, biološkom spolu, seksualnoj i romantičnoj privlačnosti itd. ono što je bitno znati jest da Napredak ne čeka nikoga.

(Kada smo kod stanja Napretka treba reći da je u izjavama reagiranja političara prisutno toliko usvojenog seksizma, heteronormativnosti i transfobije da je svakom pravom naprednjaku to muka čitati. Izjave su to koje zaslužuju podjednaku osudu kao i izvorne, odnosno zaslužuju i snažniju osudu jer bi oni trebali znati bolje. Za par godina rutinski ćemo osuđivati i njihove izjave, s gađenjem se prisjećati kada su takve stvari bile sveprisutne u našem društvu. Ipak, pokazuju želju za Napretkom i to je za sada najbitnije.)

U našem društvu ima onih koji šire mržnju, i zbog toga je potrebno pokazati lojalnost našem cilju. Neka katolibani vjeruju u priču da se žene i muškarci razlikuju. Mi znamo i možemo bolje. Potrebno je reagirati kada netko iznese takvu tvrdnju koja je suprotna očitim, osnovnim, svakodnevnim istinama. Time postajemo samo jači. Njihovo vrijeme je prošlo. Došlo je vrijeme Napretka - napretka kojeg je nemoguće zaustaviti.

Hvala svima koji su pokazali svoju lojalnost i spremnost na borbu. Možemo biti zadovoljni. No, nemojmo zaboraviti; sutra je novi dan, nova borba. Još Napretka.

sutra, danas, jučer - nova fronta, novi izazovi
Napredak!

petak, 12. svibnja 2017.

Je li materijalno siromaštvo stvarno najveći problem Zapada? - BGC

Stalno fokusiranje na navodno ublažavanje materijalnog siromaštva u modernom Zapadnom društvo (radi se o najvažnijoj stvari otkada je Ljevičarstvo postalo glavno i univerzalno, posebno za intelektualce – uključujući i sve vrste liberalnog kršćanstva; ali također i, u uznemirujućuj mjeri, stvarno kršćanske crkve) je velika pogreška; siromaštvo je manji problem na modernom Zapada no što je to ikada bilo na bilo kojem mjestu u bilo kojem trenutku ljudske povijesti.
Naši primarni problemi su prilično drugačiji – i uvelike zanemareni.

1. Duhovno siromaštvo

Ono je toliko ekstremno na modernom Zapadu da je kod mnogih potpuno – posebno za establišment. Ne radi se samo o tome da većina ljudi pati od duhovnog siromaštva; čitavo duhovno područje se negira – smatra se nestvarnim, imaginarnim, potpuno "subjektivnim".

Ljudi doslovno umiru od duhovnog siromaštva; u svakom smislu umiranja – od samoubojstva (brzog i izravnog, ili sporog i posrednog) do voljne smrti Zapada i njegovih nacija i naroda; do samo-prokletstva (eksplicitnog, namjernog odbacivanja spasenja – čak i ako bi bilo prihvaćeno kao istinito) koje izražavaju toliki u javnom životu.

2. Nepokajana seksualna revolucija

Seksualna revolucija – uništenje braka i obitelji; širenje legitimiteta, poželjnosti, statusa vanbračne seksualnosti, širenje seksualnog identiteta i aktivnosti... Radi se o stvarima koje su postale glavni motiv i fantazija mnogih ljudi.

Živimo u naj psihološki-seksualiziranom društvu ikada; bez premca; seksualnost se potkopava i preokreće više no ikad – postupak kojeg se službeno priznaje i nagrađuje; a opoziciju se obezvrijeđuje, potiskuje i proganja.

3. Nepoštenje

Razina nepoštenja u javnom diskurzu, i cinizam o nepoštenju u osobnoj interakciji, dosegla je zapanjujuće visoke razine.

Postoje mnoge institucije i ljudi čiji je čitav diskurz nepošten sve do najmanje razine (nekoliko rečenica će naravno biti činjenično točno – ali samo kako bi uvjerljivije zvučala strateška nepoštenost šire poruke.)

Ukratko – s tek nekoliko iznimaka, ljudi u javnom životu čak niti ne pokušavaju biti iskreni.

4. Ružnoća

Nije lako postići da sve bude lijepo – ali danas mnogo ljudi namjerno želi poružniti sebe same i svoj okoliš. Ružnoća koja uništava dušu.

Fenomen obuhvaća tetovaže i drugo unakažavanje kože, mnoštvo "trendova" u šminkanju, odijevanju i frizurama, arhitekturi, planiranju i dizajnu gradova i predgrađa, i Umjetnost – većinu drama, filmova, romana, poezije, vizualne umjetnosti, glazbe...

Tim aktivnostima više nije cilj stvoriti ljepotu; nego uništiti ljepotu, rugati se ljepoti, desenzibilitirati nas prema užasu; utvrditi da je dubinski odvratno "zapravo" lijepo.

5. Usamljenost

Tajna, nikada spominjana, endemična bijeda modernog svijeta.

Društvena smo bića, prirodno nam je živjet u obiteljima i među dugotrajnim prijateljima – ali u doba neofilije, nestrpljivosti, laganog zamora i dosađivanja ... toliko ljudi je zapravo samo u svijetu, nevoljeno – oslobođeni osobne odgovornosti pod cijenu činjenice da nitko ne brine o njima osim njih samih.

Za sve više ljudi, društveni život je degenerirao u kombinaciju financijskih transakcija i uzajamnih manipulacija u potrazi za užitkom.

Egzistencijalno su sami – jer oni također negiraju i Božju prisutnost.

***


To je dovoljno primjera za moju poantu. Naglasak na materijalno siromaštvo i njegovo ublažavanje u modernoj politici i u većini crkvi je gore od irelevantnog; radi se o sustavnom skretanju pažnju sa stvarno užasnih problema našeg vremena i mjesta: problema koji su (za razliku od materijalnog siromaštva) gori sada u ovom trenutku i na ovom mjestu no što su bili ikada igdje.

Brice G. Charlton, 

četvrtak, 11. svibnja 2017.

Dawson, katoličanstvo i liberalni humanizam

U Why Did LiberalHumanism Fail? R. Hittinger piše o liberalnom humanizmu i Dawsonu (koji je još 1932. smatrao da je liberalni humanizam na samrti), izdvajam;

Liberalizam je doživio dvostruku krizu. S jedne strane, u ratu je s religijom iz koje je proizašao, i ne samo da nije u stanju shvatiti vlastitu povijest, nego je zbunjen "naravnom" duhovnošću čovjeka. S druge strane, mrska mu je scijentistička racionalnost kojoj je dao kulturnu važnost. Naprotiv objavljene religije, humanizam se arogantno poziva na autonomiju ljudske racionalnosti, a naprotiv znanosti igra ulogu skeptika i negatora. Odvojivši vjeru od razuma, oboje mu je nepodnošljivo. Liberalni humanizam postao je enigma samome sebi.

[...] Ipak, onaj tko čita Dawsonovu knjigu pedeset godina kasnije može posumnjati u to da je suvremeno kršćanstvo spremno popraviti štetu liberalnog humanizma. Dawson je vjerovao da samo Katoličanstvo ima potrebne resurse. U Christianity and the New Age zapisuje da su se civilizirani svjetovi oslanjali na "metafizičke temelje", a ako njih uklonimo nestaje i moralni poredak. Poput mnogih drugih katoličkih intelektualaca svoje generacije, vjerovao je da metafizika Katoličanstva (ne samo kao formule u skolastičkim udžbenicima nego kao filozofija u punom smislu) razlikuje Katoličanstvo od dugih vrsta kršćanstva. Upravo zbog te metafizike Katoličanstvo je sposobno obnoviti kulturu.

[...] Bilo bi zanimljivo čuti što bi Dawson mislio o protekla dva desetljeća Katoličanstva, tijekom kojih je tradicionalna metafizika praktički napuštena u korist onoga što bi mogli nazvati "egzistencijalističkim biblicizmom." Ne iznenađuje da je moralni red Katoličanstva i sam propao. Je li katoličanstvo postalo primitivna religija? Za Dawsonovu generaciju problem je bio ad extram, kako intelektualne i vjerske resurse Katoličanstva iznijeti u dekadentnoj kulturi Zapada – kultura koja je unatoč izgubljenosti promatrana kao duhovno dijete. Drugi Vatikanski Koncil je osmišljen, između ostalog, s misionarskim zadatkom povratka modernosti unutar zdravog humanizma. Danas je pak, nažalost, probleme ad intram. To ne utječe na Dawsonovu nadu, ali pokazuje da nam je uzalud naslađivati se propašću liberalnog humanizma.


srijeda, 10. svibnja 2017.

Kako suditi o zdravlju kulture? - A. Esolen

U How to Identify a Healthy Culture; Esolen si postavlja pitanje iz naslova. Prenosim završni dio;

Koliko je teško pokrenuti mali biznis? Može li mladić vještih ruku i spremnošću za rad krenuti u život. Je li lako pronaći majstore? Koliko mladića koji neće postati doktori, odvjetnici ili profesori mogu zaraditi dovoljno da započnu obitelj? Koliko se mladih udanih žena može posvetiti intimnom i neophodnom radu obiteljskog života i same kulture?

Kako ljudi provode svoje slobodno vrijeme, ako ga uopće imaju? Jesu li oni sa sklonošću čitanja obučeni da cijene dobre knjige? Koje priče su poznate svima?

Na koji način štuju Boga zajedno? Jesu li njihove crkve pune? Imaju li ljudi dijeljeni osjećaj vlastitog mjesta na svijetu pred Bogom? Jesu li njihovi životi kao roditelja, djece, učitelja, učenika, radnika, poslovnjaka, susjeda i građana povezani s njihovim životima kao ljudskim bićima koji su dio vječnosti? Što se češće čuje, zvuk crkvenih zvona ili policijske sirene? Što potiče srca? Što navodi ljude da zapuste svoja neprijateljstva?

Nabrojano nisu vanredne stvari.

Te stvari su, sve sam uvjerenije, povezane stvari. Ne tvrdim da svaka od njih nužno podrazumijeva svaku drugu. Tvrdim da se radi o karakteristikama ljudske kulture, i da će zdrava kultura uspjeti ostvariti većinu njih većinu vremena.

Dakle kada pitamo, "Zašto su crkve prazne" možemo također pitati, "zašto su naše javne zgrade tako ružne? Zašto više nemamo nikakve umjetnosti? Zašto se susjedi više ne poznaju? Zašto više nema plesova u kojima bi ljudi svih doba mogli uživati? Zašto je prizor mladića i djevojke koji se drže za ruku danas rijedak kao što je nekoć bio prizor javnog nemorala? Zašto su vjenčanja tako rijetka? Zašto su obiteljska stabla postala obiteljski štapići?

Zašto se toliko nekultiviranih mladića i djevojaka, istetoviranih i zapuštenih, šeće šoping centrima ili se vuče dok ne dođe na internet po dozu pornografije? Zašto se toliko starih susjedstva, cesta i mostova, raspada, dok su milijuni mladića nezaposleni, ili još gore, nezaposlivi? Zašto toliko puno učitelja vjeruje da je njihova dužnost ocrnjivati vlastitu civilizaciju, nazivajući to "kritičkim mišljenjem", bez da imalo razmisle što će doći na njeno mjesto? Tko su "vođe" gradova? Postoje li takvi? Tko su oni koje smo zvali "gradskim ocima" Postoje li takvi?

Koju vrline njegujemo osim one koju nazivamo tolerancija, a koja zapravo nije uopće tolerancija nego je "vrlina" zahtijevanja da nikakav ugled ne damo vrlinama.

Moram utješiti vođe moje crkve. Nisu jedini koji su se pokazali nesposobnima. Svi smo upleteni u to. Nismo se pokazali u najboljem izdanju.


PS

Prenio sam kako bih skrenuo pažnju na Anthonya Esolena. Već duže vrijeme nailazim na njegove kolumne, često se spominju i njegove knjige (Out of the ashes, rebulding american culture; Ten ways to destroy the imagination of your child; The politically Incorrect Guide to Western Civilisation itd.) ali više pozornosti sam mu posvetio tek nakon što su ga napali jer je kritizirao "kult" raznolikosti. (My College Succumbed tothe Totalitarian Diversity Cult.) Očekivano, uslijedile su toliko poznate i zamorne optužbe.

Na yt, možete pronaći snimke predavanja o različitim temama, nekoliko zanimljivih intervju itd. Ne mogu reći da dijelim njegov entuzijazam za čitanje Vergilija u originalu, ali čini mi se da je sigurno na tragu ispravnog razmišljanja i pristupa u tom području. Malo je reći da nije zadovoljan stanjem naše kulture.

Zanimljivo je poslušati njegova živopisna izlaganja; Nekoliko snimki;

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Popularni postovi kroz zadnjih 7 dana

Unesite e-mail adresu ukoliko se želite pretplatiti na postove